U Gradskoj vijećnici u Ljubuškom, 12. prosinca 2008. održan je cjelodnevni međunarodni znanstveni skup o temi "Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku (1875.-1878.)". Znanstveni skup je upriličen u povodu 130 godina Berlinskog kongresa i 160 godina rođenja vođe Hercegovačkog ustanka don Ivana Musića, a organizirala ga je udruga "Vojvoda don Ivan Musić" Ljubuški, pod pokroviteljstvom općine Ljubuški i potporu vlade Republike Hrvatske.

Zgodno je napomenuti da je znanstveni skup bio koliko znamo i jedino obilježavanje 130 obljetnice Berlinskog kongresa, vrlo značajnog za ondašnju sudbinu naroda, pa i današnju Bosnu i Hercegovinu.

Krvoločstva Turaka i ustaša

Na ustanak su se, nakon Hrvata, digli i hercegovački Srbi, koji su ga nazvali Nevesinjska puška, potom se proširio i na Bosnu, a 1876. u rat su ušle Srbija i Crna Gora, 1877. i Rusija. O ratnim sukobima svjedoči zapis bosanskog franjevca fra Jake Baltića u "Godišnjaku od događaja i promine vrimena u Bosni 1754.-1882.": "Vojske se turske napuni Hercegovina; na mlogim mistim pobi se s ustašama, koji turskoj vojsci mlogo kvara činjaju i Turci ih ne mogu svladati, jer u ovim krševitim mistim imali su dosti zaklona od turske sile. Ali drukčije bi u Bosni". O težini stradanja i pogibelji fra Jako kaže: "Turci su ovog vrjemena grdna krvoločstva počinili, ali ustaše nisu Turcim prašćali. S obadvi strane grozna su se djela činila".

Izlagalo 11 sudionika

Ukupno je izlagalo 11 sudionika: prof.dr. Ivo Lučić (Institut za povijest Zagreb, Filozofski fakultet Mostar), prof.dr. Miroslav Palameta (Filozofski fakulteti Mostar i Split), mr. Zlatko Hasanbegović (Institut "Ivo Pilar" Zagreb), prof.dr. fra Andrija Nikić (Filozofski fakultet Mostar), dr. Anđelko Mijatović (Zagreb), dr. Marko Trogrlić (Filozofski fakultet Split), dr. don Ivica Puljić (Neum), mr. Radoslav Dodig (Ljubuški), prof. Ivo Raguž (Stolac), Milo Jukić (Fondacija fra Grge Martića Kreševo) i Stanislav Vukorep (Zavod za zaštitu spomenika HNŽ Mostar). Iz opravdanih razloga nisu mogli doći: dr. Josip Vrandečić (Filozofski fakultet Split), prof.dr. Živko Andrijašević (Filozofski fakultet Cetinje), Željko Raguž (Radio Herceg Bosne), i dr. Marijan Sivrić (Arhiv biskupije Dubrovnik), no svoje će radove dostaviti i bit će uvršteni u zbornik.

Ciljevi i pozadina znanstvenog skupa

Hercegovački ustanak 1875.-1878. jedna je od povijesno bolje obrađenih tema, najprije kroz memoarsku, a kasnije publicističku i znanstvenu građu. Međutim, nedovoljno je naglašena, odnosno nedovoljno poznata, njegova uloga u povijesti današnje Bosne i Hercegovine. Posebice je skromno obrađena  uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku. Nadalje autori u obje Jugoslavije, su problematiku Hercegovačkog ustanka koji je inicirao rješavanje Istočne krize, tretirali selektivno. Za Kraljevine Jugoslavije, naglašene su zasluge jedne od strana u ustanku, Srba, dok su drugi – Hrvati i Bošnjaci, bili u drugom, pa i trećem planu. Za druge Jugoslavije Hercegovački ustanak i kriza  koju je izazvao, nastojali su se podvesti pod kontekst općeg htijenja naroda, odnosno vjerskih grupacija. I jedno i drugo ima svoje manjkavosti, pa je aktualni trenutak lišen stereotipija, pogodan za novi znanstveni pohod na ovu zanimljivu povijesnu temu. Tim više što se mogu, još jednom ističemo, pronaći i neke podudarnosti s aktualnom krizom u Bosni i Hercegovini.   Vrijedi istaknuti da je međunarodni znanstveni skup "Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku" (1875.-1878.), zamišljen i kao svojevrsni način obilježavanja 130 obljetnice Berlinskog kongresa, odnosno završetka tzv. Velike istočne krize. Taj je događaj bio jedan od prijelomnih u povijesti Bosne i Hercegovine kao države i njezinih konstitutivnih naroda pojedinačno. Slijedili su ustanci protiv nove okupacijske vlasti, pa zatim nedvojben gospodarski uzlet čiji je cilj u prvom redu, bilo punjenje bečkih riznica, na kraju letargija i nezadovoljstvo, koje je tinjalo. Jedna od potvrda narodnog raspoloženja bilo je masovno iseljavanje Hrvata u prekooceanske zemlje, Bošnjaka – Muslimana u Tursku, a Srba na Kosovo i u Srbiju.   Dakle, cjelokupni kontekst Hercegovačkog ustanka i s njim u vezi uloge Hrvata, imao je značajnije reperkusije na kasniji povijesni slijed događaja. Činjenica da se njihov utjecaj osjeća i do današnjih dana, najbolja su poruka i preporuka o potrebi organiziranja znanstvenog skupa na jednu ovakvu temu kao što je "Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku", (1875.-1978.).

Hercegovački ustanak 1875 - 1878.

Hercegovački ustanak je bez sumnje najvažniji događaj u povijesti Hrvata Bosne i Hercegovine u 19. stoljeću. Izbio je u Dračevu kraj Čapljine, prema novijim vrelima, 19. lipnja 1875. godine. Njegovo izbijanje potaknuli su u prvom redu teški socijalno-ekonomski uvjeti života, a zatim politički, nacionalni…. Porezi i nameti turskih vlasti bili su visoki i neizdrživi. Tako u djelu „Spomenica ustanku hercegovačkih Hrvata 1875.-1995.“ Dr. fra Andrija Nikić citirajući fra Paškala Buconjića, navodi 36 vrsta poreza i nameta koji su se plaćali na "sve i svašta". (str. 31.)

Međutim, unatoč povećavanju nameta "čudnovatom elastičnošću", kako zapisa fra Paškal Buconjić, stanje državne blagajne bivalo je sve kritičnije. Marko Vego u knjizi „Don Ivan Musić i Hrvati u Hercegovačkom ustanku 1875-78 godine“ (strana 17.), navodi da je 1875. godine deficit turske državne blagajne iznosio 108 milijuna kruna. Sve je to morao pokriti kmet sa svoje zemlje, prihodima od stoke i drugih neizravnih poreza.

Borbe u cijeloj Bosni i Hercegovini

Povijesnu težinu Hercegovačkom ustanku daje činjenica da je inicirao otpor u cijeloj Bosni i Hercegovini. Tako su se nakon Hrvata na ustanak digli i hercegovački Srbi. Taj događaj u povijesti poznat kao Nevesinjska puška, izbio je 27. lipnja (po starom kalendaru), odnosno 11. srpnja. Vremenom su borbe različitog intenziteta zahvatile i druge krajeve. O tome svjedoči i zapažanje bosanskog franjevca fra Jake Baltića koji u "Godišnjaku od događaja i promine vrimena u Bosni 1754-1882", zapisa: "Vojske se turske napuni Hercegovina; na mlogim mistim pobi se s ustašama, koji turskoj vojsci mlogo kvara činjaju i Turci ih ne mogu savladati, jer u ovim krševitim mistim imali su dosti zaklona od turske sile. Ali drugačije bi u Bosni".

Žestinu i surovost borbi fra Jako opisuje riječima:
"Turci su ovog vrjemena grdna krvoločstva počinili, ali ustaše nisu Turcim prašćali. S obadvi strane grozna su se djela činila", (strana 275).

Turska je najprije pokušala preko mirovnih posrednika, pored ostalih i konzula ondašnjih europskih sila Francuske, Engleske, Rusije, Italije, Njemačke, Austo-Ugarske u Mostaru, stišati ustanike. Kad u tome nije uspjela silom ga je nastojala ugušiti. Međutim, u tome je bila samo djelomično uspješna.

Izbjeglička kriza

Bespoštedne, krvave borbe prouzročile su veliku izbjegličku krizu. Tako je općina Slano, primjerice, 2. rujna 1875. javila kotarskom poglavarstvu u Dubrovnik kako je "jučer i danas" na njezino područje stiglo k onima koji su već tu, još mnogo izbjeglica s još 20.000 životinja. Općina Ston je 8. prosinca zatražila telegramom hitnu pomoć za 3.400 izbjeglica. Krajem 1875. u Dalmaciji je službeno registrirano 13.403 izbjeglice. Manje – više slično je bilo i u ostalim dijelovima Hrvatske koji graniče s Bosnom i Hercegovinom, te Crnoj Gori gdje je spas pred borbama potražilo oko 40.000 izbjeglica!

Engleski putopisac Arthur Evans 1877. godine, navodi da se samo u Dubrovniku nalazi 17.094 izbjeglice (Ilirska pisama, str. 28.). On piše:
"Među izbjeglicama ne vide se dječaci iznad trinaest godina, a ni ljudi ispod sedamdesete, izuzev jednog hromog".

Sanstefanski mir – autonomija za Bosnu i Hercegovinu

Uglavnom ustanak i velika izbjeglička kriza koju su prouzročile krvave borbe, s jedne strane, te rat Srbije, Crne Gore i njihove zaštitnice Rusije protiv Turske, kao i interesi onovremenih velikih sila nametnuli su pitanje rješavanja statusa Bosne i Hercegovine na Berlinskom kongresu. Prije toga ruski uspjesi u ratu protiv Turske, objavljenom 24. travnja 1877. godine, doveli su 3. ožujka 1878. do sklapanja Sanstefanskog mira. Tim sporazumom Rusija je od Turske iznudila autonomiju za Bosnu i Hercegovinu, s tim da je dobar dio Hercegovine prepušten Crnoj Gori. Za ostale europske sile, a posebice Austro-Ugarsku bili su to neočekivani i neprihvatljivi rezultati tzv. Istočne krize.

"Rusija je stara varalica"

Zanimljiva su stajališta vođe Hercegovačkog ustanka vojvode don Ivana Musića o tim zbivanjima. Musić piše: "ja se zaista ne smijem usuditi ter ciglu jednu rieč prosloviti o miru, ovako ucviljenom narodu… sa Turskom se nije moguće miriti… jerbo Turska nije nikad vriedna u slobodi izvršiti što u nevolji obeća". (dr. don Ivica Puljić "Hrvati katolici donje Hercegovine 1875.-1878". str. 394.). U pismu austrougarskom namjesniku u Zadru barunu Rodiću koje je u stvari odgovor na njegove upite "što on i njegova družina misle činiti", Musić dalje piše da je "ovo novinsko bubanje" o miru što se nazire "kao kroz maglu" jednostavno "prievara Ruska, Rusija je stara varalica…"

Engleska predlaže okupaciju i pacifikaciju Bosne i Hercegovine

Burne reakcije na Sanstefanski mir u onodobnoj Europi, najbolje je iskoristila Austro-Ugarska diplomacija koja je uspjela nagovoriti europske države da prepuste prvenstvo rješavanja Istočnog pitanja radije Austro-Ugarskoj nego Rusiji. Uz veliku potporu njemačkog kancelara Bismarcka, Austro-Ugarska je za sebe tražila cijeli zapadni Balkan. Na Berlinskom kongresu usvojen je pomalo neočekivani Engleski prijedlog da se Austro-Ugarskoj povjeri okupacija i pacifikacija Bosne i Hercegovine! Zanimljivo je da se i Srbija nezadovoljna odlukama Sanstefanskog mira na kojem je Rusija u nositelja svojih interesa na Balkanu promovirala Bugarsku, okrenula Austro-Ugarskoj.

Pomno pripreman i od svih strana nestrpljivo očekivan Berlinski je kongres otvoren 13. lipnja, trajao je do 30. srpnja 1878. godine s nizom kriznih momenata. Sile uključene u njegov rad nastojale su za sebe izvući maksimalnu korist.

"Turska je ulagala mnogo napora da se spasi što se spasit dade. Kao zanimljivost ističemo da je u jednom momentu nudila da Austro-Ugarska zauzme samo Hercegovinu!" (dr. don Ivica Puljić „Hrvati katolici donje Hercegovine 1875.-1878., str. 411.).

Velika istočna kriza

Ustanak u Hercegovini 1875. godine razvidno je, započeli su hercegovački Hrvati, a vrlo brzo su se pobunili i Srbi. U sjeverozapadnoj Bosni digli su se domaći Srbi, a 1876. u rat na ustaničkoj strani ušle su Srbija i Crna Gora, pa 1877. godine i Rusija kako bi spasila Srbiju. Ustankom u Bosni i Hercegovini 1875. godine, započela je jedna nova kriza u međunarodnim odnosima u povijesti poznata kao Velika istočna kriza, kojom je pokrenuti rješavanje tzv. Istočnog pitanja.

Na terenu, u Bosni i Hercegovini, osmanlijska carevina uspjela je vremenom suzbiti ustaničke snage, ali je nakon poraza od Rusije bila prisiljena pristati na mir u San Stefanu, pa zatim i na novi mirovni kongres u Berlinu 1878. godine. Valja kazati da je pod pritiskom događaja turski sultan Abdul Hamid II 1876. godine dao ustav, koji je jamčio vjerske slobode i građanska prava svim stanovnicima carstva. Međutim, stanje u turskoj državi i nadalje je bilo teško. Da je opaska ustaničkog vojvode don Ivana Musića, kojeg citira dr. don Ivica Puljić, …"jerbo Turska nikad nije vriedna u slobodi izvršiti što u nevolji obeća", i te kako na mjestu potvrđuje dalji tijek događaja. Abdul Hamid II je u veljači 1878. godine ukinuo parlament i uveo apsolutističku vlast. Inače, poticao je ideologiju osmanizma.

Političke odluke i htjenje naroda

Zanimljiva su i stajališta unutar pojedinih nacionalnih – vjerskih grupacija prije i nakon Berlinskog kongresa. Pravoslavni ustanici najvećim djelom nisu željeli ni čuti o priključenju Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj. Ipak nisu bili jedinstveni pa je tako je opredjeljenje za Austriju pokazao i određen broj bosanskih ustaničkih vođa, pa i hercegovačke pravoslavne vođe Melentije i Serafim Perović i Leonitije Radulović iz Popova.

Hrvatski katolički živalj zazirao je od Srbije i Crne Gore, pa je odluke Berlinskog kongresa primio sa velikim olakšanjem, a ponegdje i oduševljenjem što će se konačno priključiti ostalim katoličkim pokrajinama u istoj državi. Dr. don Ivica Puljić navodi citirajući zadarski Narodni list da je "posebno oduševljenje zahvatilo katolike u donjoj Hercegovini, Musićevoj vojvodini". (Hrvati katolici Donje Hercegovine… str. 412). Ipak i među Hrvatima, posebice u Bosni, bilo je onih koji su rješenje za Bosnu i Hercegovinu vidjeli u širokoj autonomiji. "U tomu nastojanju isticala se skupina franjevaca oko eksprovincijala fra Martina Nedića. Oni su svoja nastojanja pokušali ostvariti preko biskupa Strossmayera". (Luka Đaković "Položaj Bosne i Hercegovine u Austro-ugarskim koncepcijama rješenja jugoslavenskog pitanja 1914-1918.", str. 8-16).

Bošnjačko – muslimansko pučanstvo najvećim je djelom bilo razočarano, bilo kakvom promjenom statusa Bosne i Hercegovine. Gotov da je bio zanemariv broj onih koji su prihvaćajući propagandu s istoka ili zapada, mislili drugačije. "Odluke Sanstefanskog mira o autonomiji pročitao je valija u Sarajevu te obznanio da će one stupiti na snagu 29. svibnja". (Dr. don Ivica Puljić, "Hrvati katolici Donje Hercegovine…", str. 410.). O austro-ugarskoj okupaciji, mislili su uglavnom negativno. Za bošnjačko - muslimansko pučanstvo prihvatljivije su bile odredbe Sanstefanskog mira o autonomiji. Uviđajući kud bi mogle krenuti stvari tijekom Berlinskog kongresa, a posebice nakon njega, dolazi do raslojavanja, odnosno promjena.

SUDIONICI – POGLAVLJA - TEME

Razdoblje uoči Hercegovačkog ustanka:

• Bosna i Hercegovina između carstava i kraljevstva, Predavač: prof. dr Ivo Lučić, Ljubuški – Zagreb (Institut za povijest Zagreb)
• Životne prilike Hrvata u Hercegovini u drugoj polovici 19 stoljeća, Predavač: prof. dr. fra Andrija Nikić, Klobuk (Sveučilište u Mostaru)
• Kulturne i duhovne prilike u Hercegovini uoči Hercegovačkog ustanka Predavač: prof. dr. Miroslav Palameta (Filozofski fakultet Mostar i Split)
• Odnos Hrvata iz Hrvatske prema sunarodnjacima u Bosni i Hercegovini uoči i tijekom ustanka Predavač: mr. Zlatko Hasanbegović, Zagreb (Institut Ivo Pilar - Zagreb)

Hercegovački ustanak i prilike tijekom ustanka:

• Ustanak u Zapadnoj Hercegovini, - Predavač: dr. Anđelko Mijatović, Zagreb (Zagreb)
• Pogledi iz Dalmacije na Hercegovačko-bosanski ustanak Predavač: dr. Marko Trogrlić, Split (Filozofski fakultet - Split).
• Velike sile i Hercegovačko-bosanski ustanak, Predavač: dr. Josip Vrandečić, Split (Filozofski fakultet - Split).
• 'Glas Crnogorca' o Hercegovačkom, odnosno ustanku u BiH, Predavač prof. dr. Živko Andrijašević (Filozofski fakultet – Cetinje)
• Uloga vojvode don Ivana Musića u ustanku hercegovačkih Hrvata, - Predavač: dr. don Ivica Puljić, Neum.
• Uloga Baje Božića u Hercegovačkom ustanku 1875. – 1878. Predavač: Željko Raguž, Mostar (Radio Herceg-Bosne).
• Izbjeglice na dubrovačkom području i organizacija školstva među njima, - Predavač: dr. Marijan Sivrić, Dubrovnik (Arhiv Dubrovačke biskupije)
  

Razdoblje nakon ustanka:

• Oružje u Hercegovačkom ustanku, - Predavač: mr. Radoslav Dodig Ljubuški (prof. klasične filologije). Popisi pučanstva na prijelazu iz turskog u austrougarsko razdoblje u Stolačkom srezu - Predavač: prof. Ivo Raguž, Stolac.
• Don Ivan Musić u narodnoj predaji Lepeničkog kraja Predavač: Milo Jukić, Kreševo (Fondacija fra Grga Martić – Kreševo)
• Sudbine vođa Hercegovačkog ustanka u narodnoj predaji, Predavač: Stanislav Vukorep, Čapljina (Zavod za zaštitu spomenika Hercegovačko-neretvanske županije – Mostar)